Nastojati ćemo ovom objavom objediniti odgovore na nekoliko pitanja koja nam se nerijetko ponavljaju, pa krenimo redom, što kraće i što konkretnije:

• Da li je dokaz zakonitosti upisanost zgrade (kuće) u katastar i zemljišne knjige  jer pretpostavka je da se samo zakonite kuće mogu upisati?
  Odgovor: U jednom izvjesnom periodu  kuće su se mogle upisivati u katastar i gruntovnicu samo na temelju postojanja građevinske dozvole, bez obzira na stvarno izvedeno stanje, tehnički pregled i uporabnu dozvolu. Puno je dakle upisa obavljeno bez da se obavila kontrola što se upisivalo. Naravno i brojne kuće koje su upisane, moguće su bile naknadno nadograđivane bez odgovarajuće dozvole.
  Dokaz zakonitosti nije dakle upisanost objekta, provedeno etažiranje ili slično, već isključivo usklađenost sa građevinskom dozvolom, projektom ili određenim ekvivalentom (npr. Uvjerenje iz ’68)
  Danas se u katastar i gruntovnicu mogu upisati isključivo kuće koje imaju uporabnu dozvolu, što znači da je nakon gradnje obavljen tehnički pregled gdje je ustanovljeno da je kuća izvedena u skladu sa građevinskom dozvolom i pripadajućim projektom.
• Kolika su odstupanja u gradnji uopće moguća, obzirom da su po dozvoli zadani jedni gabariti, no kuća je izvedena nešto duža i šira?
  Odgovor: Po prethodnim Zakonima o gradnji, odstupanja od dozvole nisu bila predviđena. Iznimno na zgradu se može staviti termo fasada što se ne vodi kao povećanje ukupne brutto površine.
  Novi Zakon o gradnji  (na snazi od 1. siječnja 2014.) dozvoljava odstupanje od 3% pojedinih dimenzija prostora i prostorija u odnosu na glavni projekt, a za vanjske gabarite dopušteno je odstupanje od 0,3m. Udaljenost od međa i građevinski pravac se pri tome uvijek moraju poštovati.
• Što ako nakon legalizacije ponovno nešto nezakonito nadogradimo?
  Odgovor: Svaka daljnja nezakonita gradnja ili dogradnja ukoliko se uoči, će se potom i sankcionirati, te će se investitoru dati rok da ishodi građevinsku dozvolu (uz novčanu kaznu) ili ukloni gradnju ukoliko tu više nije moguće graditi.
  Obzirom da je danas znatno  pojačana svijest o važnosti čistih papira, nezakonitost se sve više pojavljuje kao prepreka za ostvarenje nekih ciljeva: kupoprodaja, stavljanje nekretnine pod hipoteku, dobijanje dozvole za obavljanje djelatnosti i sl.
  Također prilikom traženja poticaja za energetsku obnovu ili drugih subvencija iz fondova države ili europske unije, zakonitost objekta se redovito postavlja kao obavezan uvjet. Naravno ukoliko je predmet subvencija za nekretninu ili sa njom povezanu djelatnost.
  Zaključak: Isplati li se uopće više graditi nezakonito?!

Upis u katastar i zemljišne knjige odvojena je procedura od same legalizacije i puta do Rješenja o izvedenom stanju, tako da te dvije procedure ne treba poistovjećivati.
Iako se za legalizaciju radi geodetski snimak, isti se ne ovjerava u katastru, no nužan je za sve objekte koji nisu katastarski evidentirani ili nisu točno evidentirani.
Za sam upis potrebno je napraviti Geodetski elaborat za evidentiranje, brisanje ili promjenu podataka o zgradama. Geodetski elaborat može se izraditi samo ako je u katastru formirana građevinska čestica, a sastavni dio elaborata je i prethodno napravljena geodetska snimka. Bitno je također prije upisa da je zgrada završena i da se može koristiti.

Upis se dakle vrši na temelju Geodetskog elaborata i pravomoćnog Rješenja o izvedenom stanju.

*Katastar nakon svoje evidencije, dostavlja po službenoj dužnosti potrebnu dokumentaciju (Pravomoćno rješenje sa prijavnim listom, kopiju plana i rješenje o izvedenom stanju) zemljišno knjižnom odjelu, radi upisa u zemljišne knjige gdje se stavlja zabilježba o priloženom Rješenju o izvedenom stanju i oznaci i broju toga akta.

Sa novim Zakonom o gradnji koji je stupio na snagu  1. siječnja 2014., nastupile su i neke novosti oko dokazivanja da je građevina evidentirana prije 15. veljače 1968. i da je samim time zakonita.
Kako je opisano u našem ranijem članku (kuća izgrađena prije 1968.) dokazivanje legalnosti takvih građevinama najčešće se radilo na temelju Uvjerenja od katastara, a ako to nije bilo moguće dokazivanja su išla prema tijelu graditeljstva koje bi izdavalo Uvjerenje o vremenu gradnje.
Danas se po prvi puta za sve objekte izgrađene prije 1968. izdaje Uporabna dozvola i izdaje ju isključivo tijelo graditeljstva na temelju uvida u Državnu snimku iz zraka, uvida u druge kartografske podloge Državne geodetske uprave iz toga vremena ili prema potrebi drugih odgovarajućih dokaza.
Uporabnom dozvolom,  se tako osim dosadašnjeg  iskaza isključivo  tlocrtne površine objekta, opisuje cijela zgrada kako je bila izgrađena prije navedenog datuma: broj i vrsta etaža, vanjska veličina nadzemnih i podzemnih dijelova, smještaj na čestici, namjena itd.
Primjer Uporabne dozvole za građevine evidentirane prije 1968. nalazi se u prilogu: Uporabna za zgrade do 1968
*svi postupci započeti prije 2014. dovršavaju se prema starom Zakonu